Knjigu "Dispraksija", autora Geoffa Brookesa sa engleskog smo prevele kolegica Renata Kožul, prof.logoped i moja malenkost:)... Sama knjiga je puna preporuka koje daju samom čitatelju podsjetnik koliko se dispraksična djeca moraju potruditi da postignu uspjeh, bilo kod kuće ili u školi. Mnoga pitanja poput "Da li je dispraksija nešto novo? Što uzrokuje dispraksiju? Kako se dijagnosticira?" su odgovorena. Knjiga može ponajviše pomoći roditelju dispraksičnog djeteta (sam autor je i roditelj dispraksičnog djeteta), te daje korisne savjete od samog rođenja preko odrastanja do odrasle dobi samog dispraksičara. Ova knjiga je dobra za učitelje da mogu kvalitetno uspostaviti odnos i rad sa svojim učenicima s dispraksijom. Ona je potrebna ne samo učiteljima, nego i svima drugima koji rade sa mladima s dispraksijom (odgajateljima, rehabilitatorima, fizioterapeutima, psiholozima...).

Knjiga se može naći u knjižarama u izdanju Medicinske naklade.

ŠTO JE DISPRAKSIJA?(dio iz knjige "Dispraksija")

Razvojna dispraksija je neurološki uvjetovan poremećaj koji se očituje teškoćama motoričkog planiranja, a prisutna je od rođenja. Udruga za dispraksiju nudi njezinu definiciju koja je opisuje kao "teškoću ili nezrelost u organiziranju pokreta, što dovodi do ispada na planu jezika, percepcije i mišljenja" (1999). Osobe s dispraksijom pokazuju teškoće u razumijevanju informacija koje njihova osjetila primaju, kao i teškoće povezivanja informacija s odgovarajućom aktivnošću. Fizičke aktivnosti teško se uče i teško pamte.
Razlog tomu je neravnomjeran razvoj dijelova kore velikog mozga odgovornih za motoriku, što otežava učinkovit prijenos informacija pri provedbi namjerno planiranih pokreta. Djeca s dispraksijom zapravo ne mogu "natjerati" svoje tijelo na pokret željenom brzinom; akcije se ostvaruju, ali usporeno i nesigurno. Zamislite kako je to frustrirajuće!

Tehnički rečeno, ova teškoća zahvaća:
    1. ideju (namjeru) - stvaranje plana za postizanje svrsishodnih pokreta,
    2. motoričko planiranje - planiranje akcije potrebne za ostvarenje prvotnog plana,
    3. izvedbu - izvođenje planiranog pokreta.

Kako bih dodatno ovo razjasnio, navodim tri tipa dispraksije:

Oralna dispraksija
Dijete nije u mogućnosti ponoviti tj. oponašati pokrete jezika na zahtjev (npr. dotaknuti jezikom unutarnju stranu obraza), iako ih može spontano izvesti.

Verbalna dispraksija
Dijete teško izgovara pojedine glasove ili riječi. Npr. u pokušaju izgovaranja riječi "šiba" dijete je može izgovoriti kao "biba", bez obzira na to koliko se trudilo. Razlog tomu je nezrelost područja mozga odgovornog za motoriku govora.

Motorička dispraksija
Sprječava dijete u pokretanju na određen način. Dijete želi uhvatiti loptu, ali ne može organizirati tj. uskladiti pokrete svoga tijela da to i ostvari. Lopta ga udara prije nego je uspio "narediti" svojim rukama da je ulove.

Oralna i verbalna dispraksija još su poznate i kao razvojna govorna dispraksija, o čemu ćete više saznati u 8. poglavlju.
Dispraksija može zahvatiti neka, ili sva, razvojna područja - osjetilno, fizičko, intelektualno, emocionalno, socijalno i/ili jezično. Nedostatak u primanju i prenošenju informacija može se dogoditi u bilo kojoj od milijuna moždanih veza. Rezultat toga su različite manifestacije simptoma u svake osobe s dispraksijom ponaosob.